недеља, 3. мај 2009.

1.maj




Samo da objavim da sam proslavila 1.maj kako dolikuje. Mislim, onako kako se slavio 50 i kusur godina - u šumi. Ma imam ja odavno stav o "prvomajskom uranku i mnoštvu građana koje je lepo vreme izmamilo u obližnja izletišta", samo mi dosadilo da budem mimo sveta. I ove godine rešim - ima da ga slavim, pa makar ušla u nedozvoljeni minus!
Lepo se spremimo u četvrtak veče, napunimo gepek neophodnim rekvizitima i pravac Deliblatska peščara. Usput nas uhvati neki kijamet - kiša, grad, grmi, bre, zemlja se cepa, ali ne posustajemo! Dobro, svratili smo kod mojih da prenoćimo i već 1.maja oko podne nastavili ka odredištu. Aj sad, nije baš bio uranak, ali nisam ni ja više u godinama kad se bez težih zdravstvenih posledica smuca po šumi. Ali Peščara lepa, kao da je neko naslikao i malo mi je bilo žao što nismo ranije krenuli. Izaberemo jedan proplanak, prostremo ćebence, raspalimo roštilj, a gajbu piva odmah pokrijemo travom, da se ne smlači. I udri po slavlju!
Dobro društvo, sve moji i sve ih volim. I pojedinačno i ovako na okupu. Bilo mi lepo, samo me onoliki čist vazduh presek'o. Nisam navikla, bre, na toliko kiseonika i zelenila i lepo mi se zavrtelo u glavi. Malo je falilo da se ne pridignem s ćebenceta, ali se ovi moji setiše šta mi je, pa mi poturili mobilni i cigaretu. I da vidiš, tek mi se tad malo razbistri.

Eeeeee, a sve nešto cvilim kako ću da se odam zdravom životu i vratim majci prirodi! Ne vredi, bre, zavisnik sam od duvana i interneta, a kažu da je štetno i jedno i drugo. Eto, da nisam proslavila 1.maj, nikad se toga ne bih setila

1 коментар:

pricalica је рекао...

Не знам да ли оном ко призна буде лакше након тога, али оно што знам јесте да с признањем се стаје на почетак. Е сад зависи - да ли тамо где се додаје или одузима. Углавном, драго ми је да ти је излазак годио, комшо.