Selica mora da skita, zato i jeste selica. Ali uvek tuguje za nekim ljudima i mestima, i vraća im se, bar u mislima. I sanja kako se negde zaustavila i konačno raspakovala kofere. I kako zove nekog da kaže - Ej, vratila sam se - a tom nekom drago. Ali zna selica da je njen usud selidba i lutanje. A njena kuća nema zidove. Ni krov. Pa joj lepo kad neko kaže - Dobro došla kući, Selice!
Нема коментара:
Постави коментар