Pod Ožljem

Đorđe!
Nijesi mi oprostio, a? I nećeš skoro, a meni došo vakat na onaj se put spremati. Ama, ne mogu ti ja tamo s ovim tovarom, moj Đorđe, stra me da bi mi zemlja kosti ispovrnula, jer ti samo ja istinu mogu reći. Reko bi ti je i prije, no me nijesi htio saslušati, usijana glavo đedova! Prijek si i teško praštaš, a ja te ne mogu šjetovati, jer sam čitav vijek i sam taki bio. I ako sam, ne žalim ni za čim, no što s tobom u zavadi ostado. A mogli smo nas dva.... Ih, kako smo mogli drukčije život proživjeti. Za mene je kasno, al ti još nade imaš.
Znaš da je sve tvoje pošljen mene što ostane. I zemlja i kuća i sve u kući. I Jefa, doduše. Šta ću ti kad si take sreće. A neće ni ona dugo, samo je ne išćeruj odavlen dok njen čas ne dođe, a pošljen radi kako ti volja. Moš i prodati, od mene ti prosto.
Imaš ti još nešto naslijediti, samo ne znam oće li ti na radost il štetu biti. Nijesam to uspio razlučiti kad sam ti imao prilike reći, a sad me stra da s tom tajnom u grob legnem. Grešan jesam, to svi znaju. Ama, grešniji su oni što i tebe i oca ti beskorenovićem načiniše. Raspitaj se malo po Bučju, začudićeš se kakve tajne Aleksine komšije kriju. Mnogo će ti reći, a moj ti je savjet da prvo Milankovu krštenicu proučiš. Nijesu sve crkvene knjige popaljene. A ni katastarske.
Više ti ne smijem reći. Davno sam riječ dao, a ti znaš koliko je moja riječ teška.
Ostaj mi u zdravlju, moj Đorđe.
Obren