Lepe, uspešne, još poželjne i zrele.
Žene u pedestim. Konačno tamo, preko one granice koja odvaja mladost od ostaka
života. Nemoj da se zaluđujemo, bolji deo je prošao. Šta smo uradile, uradile
smo. Neke su se ostvarile kroz karijeru, neke kroz porodicu, neke pokušale to dvoje
da uskalde. Jesmo li zadovoljne? Jesmo li srećne? Jesmo li to htele?
Tjah, kad malo razgrneš fasadu i oslušneš jedva primetnu tišinu u priči o stanovima,
putovanjima, ludim provodima i uspomenama koje su nas obeležile, otkrićeš
potisnuto nezadovoljstvo i zagrcnuti strah od onoga što nas tek čeka. I nema te
šminke, koktela ni dobrih cipela koje će ukloniti senku tuge i potpuno
izbrisati tragove neprospavanih noći u kojima smo se pitale – Bože, što baš
mene? Šta sam ti skrivila, pa me ovako kažnjavaš?
Znam da svaka od nas ima neku muku s kojom vodi, uglavnom, izgubljene
bitke, kao što znam da nam ni inteligencija, ni životno iskustvo, ni sve
ono u čemu smo blistave nikako ne pomaže da rešimo taj jedan problem
koji godinama vučemo na grbači. Nekoj je to promašeni brak, nekoj finansije,
nekoj deca, nekoj neostvarena karijera… A šta god bilo, sigurna sam da je svaka
zamišljala svoj život uzbudljivijim i lepšim, nego što stvarno jeste. I ne znam
baš ni jednu ženu koja je potpuno zadovoljna sobom.
Nekad mi je lakše da se opravdam sudbinom, a
nekad mislim da sami biramo okruženje, scenario, okolnosti... bem li ga
kako da nazovem to s čim treba da se rvemo čitavog života. Tada
zamišljam da na rođenju dobijemo jednu providnu sferu, koja raste
uporedo s nama i možeš da vidiš kroz nju, nekad ti se čini da to s druge
strane možeš i da dodirneš, ali iz nje nema izlaza, koliko god se
trudio. Ili ima, ako uspeš da pokidaš tu tananu opnu koja ti ograničava
delovanje i ne dozvoljava da dosegneš baš sve što poželiš. Samo... to
kidanje ima svoju cenu i ko je spreman da plati, ide dalje, do sledeće opne.
Neki se slome sami, nekima se slome najbliži, a neki dugo opstaju
neokrznuti i uvereni da su svojom sposobnošću, nekim izuzetnim darom ili
naklonošću više sile, zasluženo dobili izlaz. Možda i jesu, ko će ga
znati?! Ja se još vrtim u svojoj sferi i čeznem da iz nje izađem, ali me
plaši cena tog koraka.
A možda samo treba da se
pomirim sa sobom I smislim šta ću sa ostatkom ovog života?
Нема коментара:
Постави коментар