недеља, 3. фебруар 2013.

Pola veka



Lepe, uspešne, još poželjne i zrele. Žene u pedestim. Konačno tamo, preko one granice koja odvaja mladost od ostaka života. Nemoj da se zaluđujemo, bolji deo je prošao. Šta smo uradile, uradile smo. Neke su se ostvarile kroz karijeru, neke kroz porodicu, neke pokušale to dvoje da uskalde. Jesmo li zadovoljne? Jesmo li srećne? Jesmo li to htele?
Tjah, kad malo razgrneš fasadu i oslušneš  jedva primetnu tišinu u priči o stanovima, putovanjima, ludim provodima i uspomenama koje su nas obeležile, otkrićeš potisnuto nezadovoljstvo i zagrcnuti strah od onoga što nas tek čeka. I nema te šminke, koktela ni dobrih cipela koje će ukloniti senku tuge i potpuno izbrisati tragove neprospavanih noći u kojima smo se pitale – Bože, što baš mene? Šta sam ti skrivila, pa me ovako kažnjavaš?
 Znam da svaka od nas ima neku muku s kojom vodi, uglavnom, izgubljene bitke, kao što znam da nam ni inteligencija, ni životno iskustvo, ni sve ono u čemu smo blistave nikako ne pomaže da rešimo taj jedan problem koji godinama vučemo na grbači. Nekoj je to promašeni brak, nekoj finansije, nekoj deca, nekoj neostvarena karijera… A šta god bilo, sigurna sam da je svaka zamišljala svoj život uzbudljivijim i lepšim, nego što stvarno jeste. I ne znam baš ni jednu ženu koja je potpuno zadovoljna sobom.
 Nekad mi je lakše da se opravdam sudbinom, a nekad mislim da sami biramo okruženje, scenario, okolnosti... bem li ga kako da nazovem to s čim treba da se rvemo čitavog života. Tada zamišljam da na rođenju dobijemo jednu providnu sferu, koja raste uporedo s nama i možeš da vidiš kroz nju, nekad ti se čini da to s druge strane možeš i da dodirneš, ali iz nje nema izlaza, koliko god se trudio. Ili ima, ako uspeš da pokidaš tu tananu opnu koja ti ograničava delovanje i ne dozvoljava da dosegneš baš sve što poželiš. Samo... to kidanje ima svoju cenu i ko je spreman da plati, ide dalje, do sledeće opne. Neki se slome sami, nekima se slome najbliži, a neki dugo opstaju neokrznuti i uvereni da su svojom sposobnošću, nekim izuzetnim darom ili naklonošću više sile, zasluženo dobili izlaz. Možda i jesu, ko će ga znati?! Ja se još vrtim u svojoj sferi i čeznem da iz nje izađem, ali me plaši cena tog koraka.
A možda samo treba da se pomirim sa sobom I smislim šta ću sa ostatkom ovog života? 

Нема коментара: