Selica mora da skita, zato i jeste selica. Ali uvek tuguje za nekim ljudima i mestima, i vraća im se, bar u mislima. I sanja kako se negde zaustavila i konačno raspakovala kofere. I kako zove nekog da kaže - Ej, vratila sam se - a tom nekom drago. Ali zna selica da je njen usud selidba i lutanje. A njena kuća nema zidove. Ni krov. Pa joj lepo kad neko kaže - Dobro došla kući, Selice!
4 коментара:
Честитамо! И ћерци и мајци која је роди, али и оцу, наравно. Маааашееемммм!!!
Hvala Komšo, znaš kako sam ponosna na nju! Evo pravim tortu i ona mi pomaže, hoće sutra da pozove drugare na čast.
Ако, и треба да се прослави. А торта мирише довдееее...
Pa ne kazu džabe da iver ne pada daleko od klade. Čestitam od srca!
Постави коментар